{"id":2476,"date":"2025-12-06T19:31:34","date_gmt":"2025-12-06T18:31:34","guid":{"rendered":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/?p=2476"},"modified":"2025-12-06T19:43:08","modified_gmt":"2025-12-06T18:43:08","slug":"opci-potop-i-bozji-savez-s-noom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/?p=2476","title":{"rendered":"Op\u0107i potop i Bo\u017eji savez s Noom"},"content":{"rendered":"\n

Pokvarenost ljudi<\/strong><\/p>\n\n\n\n

               … Vidje Jahve kako je \u010dovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zlo\u0107a. Jahve se pokaja i u svom srcu ra\u017ealosti \u0161to je na\u010dinio \u010dovjeka na zemlji. Re\u010de Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat \u0107u s lica zemlje – od \u010dovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao \u0161to sam ih napravio.” Ali je Noa na\u0161ao milost u o\u010dima Jahvinim.
                Ovo je povijest Noina:
                Noa je bio \u010dovjek pravedan i neporo\u010dan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. Tri su se sina rodila Noi: \u0160em, Ham i Jafet.<\/p>\n\n\n\n

Noa sprema la\u0111u<\/strong>
               U o\u010dima Bo\u017ejim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila – t\u00e2 svako se bi\u0107e na zemlji izopa\u010dilo – re\u010de Bog Noi: “Odlu\u010dio sam da bude kraj svim bi\u0107ima jer se zemlja napunila opa\u010dinom; i, evo, uni\u0161tit \u0107u ih zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju na\u010dini s prijekletima i oblo\u017ei je iznutra i izvana paklinom. A pravit \u0107e\u0161 je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u \u0161irinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji na\u010dini otvor za svjetlo, zavr\u0161i ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji na\u010dini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. Ja \u0107u, evo, pustiti potop – vode na zemlju – da izgine svako bi\u0107e pod nebom, sve u \u010demu ima dah \u017eivota: sve na zemlji mora poginuti. A s tobom \u0107u u\u010diniti Savez; ti \u0107e\u0161 u\u0107i u korablju – ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja \u017eena i \u017eene tvojih sinova. A od svega \u0161to je \u017eivo – od svih bi\u0107a – uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom pre\u017eivi, i neka budu mu\u0161ko i \u017eensko. Od ptica prema njihovim vrstama, od \u017eivotinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova \u0161to po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka u\u0111e k tebi da pre\u017eivi. Sa sobom uzmi svega za jelo pa \u010duvaj da bude hrane tebi i njima.”
               Noa u\u010dini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvr\u0161io.
Onda Jahve re\u010de Noi: “U\u0111i ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. Uzmi sa sobom od svih \u010distih \u017eivotinja po sedam parova: mu\u017ejaka i njegovu \u017eenku. Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova – mu\u017ejaka i \u017eenku – da im se sjeme sa\u010duva na zemlji. Jer \u0107u do sedam dana pustiti da\u017ed po zemlji \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i te \u0107u istrijebiti s lica zemlje svako \u017eivo bi\u0107e \u0161to sam ga na\u010dinio.”
               Noa u\u010dini sve kako mu je Jahve naredio.
               Noi bija\u0161e \u0161est stotina godina kad je potop do\u0161ao na zemlju. I pred vodama potopnim u\u0111u s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova \u017eena i \u017eene sinova njegovih. Od \u010distih \u017eivotinja i od \u017eivotinja koje nisu \u010diste, od ptica, od svega \u0161to zemljom puzi, u\u0111e po dvoje – mu\u017ejak i \u017eenka – u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. A sedmoga dana zaplju\u0161te potopne vode po zemlji.<\/p>\n\n\n\n

Potop<\/strong>
               U dan onaj – \u0161estote godine Noina \u017eivota, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog –
               navale svi izvori bezdana,
               rastvore se ustave nebeske.
               I udari da\u017ed na zemlju da plju\u0161ti \u010detrdeset dana i \u010detrdeset no\u0107i. Onog dana u\u0111e u korablju Noa i njegovi sinovi: \u0160em, Ham i Jafet, Noina \u017eena i tri \u017eene Noinih sinova s njima; oni, pa sve vrste \u017eivotinja: stoka, gmizavci \u0161to po tlu gmi\u017eu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, u\u0111u u korablju s Noom, po dvoje od svih bi\u0107a \u0161to u sebi imaju dah \u017eivota. \u0160to u\u0111e, sve bija\u0161e par, mu\u017ejak i \u017eenka od svih bi\u0107a, kako je Bog naredio Noi.
                Onda Jahve zatvori za njim vrata.
                Pljusak je na zemlju padao \u010detrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila povr\u0161inom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekri\u0161e sva najvi\u0161a brda pod nebom. Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. Izgibo\u0161e sva bi\u0107a \u0161to se po zemlji kre\u0107u: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve \u0161to u svojim nosnicama ima\u0161e dah \u017eivota – sve \u0161to bija\u0161e na kopnu – izgibe. Istrijebi se svako bi\u0107e s povr\u0161ja zemaljskog: \u010dovjek, \u017eivotinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni \u0161to bijahu s njim u korablji. Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.<\/p>\n\n\n\n

Prestanak potopa<\/strong>
Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke \u0161to bija\u0161e s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. Zatvori\u0161e se izvori bezdanu i ustave nebeske, i da\u017ed s neba prestade. Polako se povla\u010dile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca poka\u017eu se brdski vrhunci.
                Kad je izminulo \u010detrdeset dana, Noa otvori prozor \u0161to ga je na\u010dinio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijeta\u0161e i dolijeta\u0161e dok se vode sa zemlje nisu isu\u0161ile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne na\u0111e upori\u0161ta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo\u0161 pokriva\u0161e svu povr\u0161inu; on pru\u017ei ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Po\u010deka jo\u0161 sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema ve\u010deri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje\u017e maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Jo\u0161 po\u010deka sedam dana pa opet pusti golubicu: vi\u0161e mu se nije vratila.
                \u0160est stotina prve godine Noina \u017eivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmako\u0161e vode sa zemlje.
                Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povr\u0161ina okopnjela.
                A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bija\u0161e suha.<\/p>\n\n\n\n

Noa izlazi iz la\u0111e<\/strong>
                Tada Bog re\u010de Noi: “Izi\u0111i iz korablje, ti, tvoja \u017eena, tvoji sinovi i \u017eene tvojih sinova s tobom. Sa sobom izvedi sva \u017eiva bi\u0107a, sva stvorenja \u0161to su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce \u0161to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mno\u017ee!” I Noa izi\u0111e, a s njime sinovi njegovi, \u017eena njegova i \u017eene sinova njegovih. Sve \u017eivotinje, svi gmizavci, sve ptice – svi stvorovi \u0161to se zemljom mi\u010du – izi\u0111u iz korablje, vrsta za vrstom.
                I podi\u017ee Noa \u017ertvenik Jahvi; uze od svih \u010distih \u017eivotinja i od svih \u010distih ptica i prinese na \u017ertveniku \u017ertve paljenice. Jahve omirisa miris ugodni pa re\u010de u sebi: “Nikad vi\u0161e ne\u0107u zemlju u propast strovaliti zbog \u010dovjeka, t\u00e2 \u010dovje\u010dje su misli opake od njegova po\u010detka; niti \u0107u ikad vi\u0161e uni\u0161titi sva \u017eiva stvorenja, kako sam u\u010dinio.
               Sve dok zemlje bude,
               sjetve, \u017eetve,
               studeni, vru\u0107ine,
               ljeta, zime,
               dani, no\u0107i
               nikada prestati ne\u0107e.”<\/p>\n\n\n\n

Blagoslov i Savez<\/strong>
Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i re\u010de im: “Plodite se i mno\u017eite i zemlju napunite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve \u017eivotinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve \u0161to se po zemlji kre\u0107e i sve ribe u moru: u va\u0161e su ruke predane. Sve \u0161to se kre\u0107e i \u017eivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao \u0161to vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je jo\u0161 du\u0161a, to jest njegova krv. A za va\u0161u krv, za va\u0161 \u017eivot, tra\u017eit \u0107u obra\u010dun: tra\u017eit \u0107u ga od svake \u017eivotinje; i od \u010dovjeka za njegova druga tra\u017eit \u0107u obra\u010dun za ljudski \u017eivot.
               Tko prolije krv \u010dovjekovu,
               njegovu \u0107e krv \u010dovjek proliti!
               Jer na sliku Bo\u017eju stvoren je
                              \u010dovjek!
                A vi, plodite se, i mno\u017eite i zemlju napunite, i podlo\u017eite je sebi!”
                Jo\u0161 re\u010de Bog Noi i njegovim sinovima s njim: “A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s va\u0161im potomstvom poslije vas i sa svim \u017eivim stvorovima \u0161to su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima – sa svime \u0161to je s vama izi\u0161lo iz korablje – sa svim \u017eivim stvorovima na zemlji. Dr\u017eat \u0107u se ja svog Saveza s vama te nikada vi\u0161e vode potopne ne\u0107e uni\u0161titi \u017eiva bi\u0107a niti \u0107e ikad vi\u0161e potop zemlju opusto\u0161iti.”
                I re\u010de Bog:
                “A ovo znamen je Saveza
               koji stavljam izme\u0111u sebe i vas
               i svih \u017eivih bi\u0107a \u0161to su s vama,
               za nara\u0161taje budu\u0107e:
Dugu svoju u oblak stavljam,
               da zalogom bude Savezu
               izme\u0111u mene i zemlje.
Kad oblake nad zemlju navu\u010dem
               i duga se u oblaku poka\u017ee,
spomenut \u0107u se Saveza svoga,
               Saveza izme\u0111u mene i vas
               i stvorenja svakoga \u017eivog:
                potopa vi\u0161e ne\u0107e biti
               da uni\u0161ti svako bi\u0107e.
U oblaku kad se pojavi duga,
               ja \u0107u je vidjeti
                i vjekovnog \u0107u se sje\u0107ati Saveza
               izme\u0111u Boga i svake \u017eive du\u0161e,
               svakog tijela na zemlji.”
                I re\u010de Bog Noi: “To neka je znak Saveza koji sam postavio izme\u0111u sebe i svih \u017eivih bi\u0107a \u0161to su na zemlji.”<\/p>\n\n\n\n

Noa i njegovi sinovi<\/strong>
                Sinovi Noini, koji su iz korablje izi\u0161li, bijahu: \u0160em, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
                Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred \u0161atora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje bra\u0107e vani. \u0160em i Jafet uzmu ogrta\u010d, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idu\u0107i natra\u0161ke, pokriju o\u010devu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidje\u0161e oca gola.
                Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao \u0161to mu je u\u010dinio najmla\u0111i sin, re\u010de:
“Neka je proklet Kanaanac,
               bra\u0107i svojoj najni\u017ei sluga nek’
                              bude!”
               Onda nastavi:
               “Blagoslovljen Jahve, \u0160emov Bog,
               Kanaanac nek’ mu je sluga!
Nek Bog ra\u0161iri Jafeta
               da prebiva pod \u0161atorima \u0160emovim,
               Kanaanac nek’ mu je sluga!”
               Poslije Potopa Noa po\u017eivje trista pedeset godina. U svemu po\u017eivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pokvarenost ljudi                … Vidje Jahve kako je \u010dovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zlo\u0107a. Jahve se pokaja i u svom srcu ra\u017ealosti \u0161to je na\u010dinio \u010dovjeka na zemlji. Re\u010de Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat \u0107u s lica zemlje – od \u010dovjeka do zvijeri, puzavce i … Nastavi \u010ditati Op\u0107i potop i Bo\u017eji savez s Noom<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[],"class_list":["post-2476","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijski-tekstovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2476","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2476"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2476\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2477,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2476\/revisions\/2477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2476"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2476"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/katekumenat.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2476"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}